Parametar.rs

 Beograd, Srbija

|
Energetika

Nova pravila za solarnu energiju u srpskim fabrikama: šta se menja za industrijska preduzeća

Irina Petrova
Nova pravila za solarnu energiju u srpskim fabrikama: šta se menja za industrijska preduzeća

Srbija menja pravila za industrijske kompanije koje žele da instaliraju solarne panele u svojim fabrikama i delimično zadovolje svoje potrebe za električnom energijom.

Ovo se odnosi na status "aktivnog kupca" – preduzeća koje ne samo da crpi električnu energiju iz mreže, već je i generiše za sopstvenu upotrebu, koristi sisteme za skladištenje ili vraća višak električne energije u mrežu.

Za preduzeća je ovo važan alat za smanjenje troškova. Delimična samodovoljnost može smanjiti troškove električne energije za 20–40 odsto, a do 60 odsto tokom perioda velike dnevne potražnje. Ako se dodaju baterije i mere energetske efikasnosti, uštede mogu biti još veće.

Međutim, nove regulative pokazuju da solarna elektrana u fabrici više nije samo pitanje kupovine panela. Kompanija mora da uzme u obzir dozvoljeni kapacitet priključka, merenje potrošnje električne energije, balansiranje mreže, ugovore sa dobavljačem, mogućnost prodaje viška električne energije i tehničke zahteve operatora mreže.

Za fabriku sa godišnjom potrošnjom od oko 500.000 kWh, solarna elektrana od 300 kW mogla bi koštati od 220.000 do 320.000 evra i ostvariti uštede od 40.000 do 60.000 evra godišnje. Međutim, period povraćaja ulaganja zavisiće ne samo od cene opreme, već i od toga koliko je projekat pravilno dizajniran i priključen.

Minimalni aktivni kapacitet instalacije za ovaj status je 150 kW. Električna energija mora da se uputi u mrežu preko istog mernog mesta kroz koje preduzeće prima električnu energiju, a kapacitet instalacije ne sme da pređe odobreni kapacitet potrošača.

Ovo je posebno važno za Srbiju ako se uzme u obzir zaostatak u projektima obnovljive energije i predstojeće zahteve EU u okviru CBAM-a. Izvoznici čelika, cementa, aluminijuma i drugih roba s visokim ugljeničnim intenzitetom moraće da potvrde ne samo cenu svojih proizvoda, već i svoj ugljenični otisak.

Glavni zaključak je da neće pobediti postrojenja koja prva instaliraju solarne panele, već ona koja solarnu proizvodnju pretvore u projekat koji je pravno, tehnički i finansijski isplativ.