Tržište drvenih peleta u Srbiji ulazi u novu grejnu sezonu u stabilnijem stanju nego pre godinu dana: ponuda se poboljšala, zalihe su obnovljene, a cene su pale za 10–12.000 dinara po toni u odnosu na vrhunske nivoe od pre nekoliko meseci. Međutim, sektor ostaje osetljiv na troškove sirovina, električne energije, gasa i spoljne potražnje.

Na nekim skladištima tona peleta trenutno košta između 36.700 i 44.000 dinara. Na drugom skladištu cena je oko 38.000 dinara po toni, a prodavci prijavljuju dostupnost zaliha i povećano interesovanje kupaca koji su ranije počeli da se pripremaju za zimu.

Na vrhuncu prošle sezone, tona peleta dostigla je cenu od 48.000 dinara u skladištima gde je proizvod uopšte bio dostupan.

Glavna razlika u trenutnoj situaciji je ranija potražnja. Nakon prošlih zimskih nedostataka u snabdevanju, domaćinstva su počela da kupuju pelete unapred, bez čekanja na jesenju pomamu. To menja ponašanje na tržištu: skladišta primaju više porudžbina već u proleće i ranom letu, dok proizvođači pokušavaju da održe ravnotežu između domaćeg tržišta i izvoznih mogućnosti.

Bio Enerdži Point, jedan od vodećih proizvođača peleta u Srbiji, rekao je za Forbs Srbija da je situacija sa snabdevanjem ove godine bolja nego prošle i da proizvodnja ostaje stabilna.

Vlasnik kompanije, Zoran Drakulić, istakao je da će peleti ostati dostupni po sadašnjim cenama, osim ako ne dođe do naglog skoka cena struje ili gasa. Istovremeno, kompanija potvrđuje veliku potražnju i u Srbiji i u inostranstvu, uključujući Italiju, Grčku i Severnu Makedoniju, kao i nove upite iz Nemačke i Austrije.

Srpsko tržište peleta je značajno jer grejanje ostaje jedna od glavnih stavki potrošnje energije u domaćinstvima. Prema projektu KeepWarm, drva su najčešći tip goriva za grejanje u Srbiji – koristi ih oko 34% domaćinstava.

Još 25,1% koristi daljinsko grejanje, 20,1% električnu energiju, 10,5% ugalj i 9,6% prirodni gas.

Potražnja za peletima je porasla u poslednjih nekoliko godina kao praktičnija i tehnološki naprednija alternativa drvima i uglju. Za potrošača, ovo nudi čistije i automatizovano grejanje, ali sa značajnom manom: cena zavisi ne samo od šumskog sirovog materijala, već i od troškova proizvodnje, logistike, sezonskih faktora i potražnje za izvoz.

Najveći proizvođači u Srbiji smešteni su u okolini šumovitih regiona i industrije prerade drveta.

Bio Enerdži Point posluje u Bolevcu u istočnoj Srbiji, gde proizvodi drvene pelete od 2008. godine. Proizvodni kapacitet postrojenja iznosi oko 60.000 tona godišnje, a kompanija je ranije najavila planove za povećanje proizvodnje na 80.000 tona i izgradnju biomasne elektrane kako bi smanjila troškove proizvodnje.

Još jedan značajan igrač je kompanija Sparrou d.o.o., koja, prema ENplus-u, očekuje da će do 2026. godine, nakon završetka četvrte faze investicije, dostići godišnju proizvodnju od 80.000 tona peleta, od čega će polovina ispunjavati ENplus A1 standarde kvaliteta. ENplus navodi Sparrow kao najvećeg proizvođača peleta u Srbiji na osnovu planiranih količina za 2026. godinu.

Ranije su među glavnim proizvođačima pominjani i Jela Star i brojne male i srednje fabrike. Karakteristična osobina srpskog tržišta jeste to što je ono istorijski bilo fragmentisano: mnogi proizvođači su imali male kapacitete, često manje od jedne tone na sat, dok su velika preduzeća imala manji udeo u sektoru. Izvoz ostaje važan, ali politički i socijalno osetljiv deo tržišta. Prema časopisu Forbs Srbija, strani kupci su sada spremni da plate više; međutim, kompanija Bio Enerdži Point navodi da daje prednost domaćem tržištu i da svojim dugogodišnjim stranim klijentima isporučuje samo minimalne količine. Ovaj pristup proizilazi iz prošlogodišnjeg deficita, kada su nedostatak ponude i kašnjenje u kupovini od strane javnih institucija doveli do naglog porasta cena.