Crna Gora je u prvom kvartalu postala najprofitabilnije evropsko tržište za Srbiju

Crna Gora je u prvom kvartalu 2026. godine postala najveći izvor trgovinskog suficita Srbije među evropskim zemljama.Između januara i marta, Srbija je zabeležila trgovinski suficit sa 14 evropskih zemalja, u ukupnom iznosu od oko 1,3 milijarde evra.
Najveći suficit zabeležen je u trgovini sa Crnom Gorom – 274 miliona evra.
Za Srbiju, ovo čini Crnu Goru ne samo susednim tržištem, već jednim od najunosnijih spoljnih izvora potražnje u Evropi. Posebno je pokazatelj da je ovaj rezultat ostvaren u trgovini sa malim privredom, gde su nivoi potrošnje i ulaganja znatno niži nego na glavnim tržištima EU.
Višak od 274 miliona evra u jednom kvartalu ukazuje na veliku zavisnost Crne Gore od srpskih dobavljača. Srpske kompanije zauzimaju istaknute položaje u snabdevanju hranom, pijaćim vodama, građevinskim materijalom, gorivom, kućnom opremom, farmaceutskim proizvodima, industrijskim proizvodima, kao i u logističkim i maloprodajnim kanalima.
Srpske isporuke su važne za Crnu Goru zbog strukture njene ekonomije. Turistička sezona, hotelski sektor, građevinarstvo, infrastrukturni projekti i zavisnost od uvoza stvaraju stalnu potražnju za robama i uslugama iz Srbije.
Za srpske kompanije, Crna Gora u suštini služi kao prirodno tržište za proširenje. Niske logističke barijere, geografska blizina, prepoznatljivost brenda i poslovne veze omogućavaju srpskim kompanijama da iskoriste ovu zemlju kao destinaciju za izvoz sa visokom maržom, umesto kao sekundarno tržište.
Najperspektivniji sektori za srpske kompanije ostaju prekogranična logistika, skladišna infrastruktura, lanaci hladnog lanca, građevinski materijali, inženjerske usluge, prehrambeni proizvodi, veleprodaja i ugovori vezani za turistički sektor.
Istovremeno, za Crnu Goru, ova zavisnost od srpskih lanca snabdevanja predstavlja dvosečan mač. S jedne strane, ona obezbeđuje stabilno snabdevanje za ekonomiju i turistički sektor. S druge strane, ona postavlja pitanje razvoja domaće proizvodnje i smanjenja zavisnosti od uvoza u određenim sektorima.


