Srbija namerava da razvije sopstveni nuklearni energetski program i razmatra izgradnju prve nuklearne elektrane posle 2040. godine. Međutim, pored izbora tehnologije i obezbeđivanja finansiranja, jedan od najvećih izazova predstavljaće obrazovanje i obuka stručnjaka koji će projektovati, graditi, održavati i upravljati budućim nuklearnim postrojenjima.
Prema analizi portala Serbia Business od 17. novembra 2026. godine, obnova stručnih kapaciteta u Srbiji mogla bi da traje između 10 i 20 godina. To znači da bi priprema nuklearnih inženjera, operatera i stručnjaka za bezbednost morala da počne znatno pre eventualnog početka izgradnje elektrane.
Srbija je krajem 2024. godine ukinula zabranu izgradnje nuklearnih elektrana koja je bila na snazi gotovo 35 godina. Tokom tog perioda zemlja je zadržala određene istraživačke i naučne kapacitete, ali nije razvila obrazovnu i industrijsku infrastrukturu potrebnu za komercijalnu proizvodnju električne energije iz nuklearnih reaktora.
Institut za nuklearne nauke „Vinča“, univerziteti i druge naučnoistraživačke ustanove predstavljaju osnovu za budući razvoj, ali kapaciteti za obrazovanje i praktičnu obuku kadrova moraće značajno da se prošire.
Međunarodno iskustvo pokazuje da nuklearna industrija zahteva čitav obrazovni sistem, od univerzitetskih studija i istraživačkih laboratorija do simulatora reaktora, stručne prakse na aktivnim elektranama i stalnog usavršavanja zaposlenih.
Srbija počela pripreme za razvoj nuklearnog obrazovanja
Vlada Srbije je 29. jula 2026. godine potpisala sporazum sa francuskom elektroenergetskom kompanijom EDF i Francuskom razvojnom agencijom (AFD), kojim je predviđena podrška razvoju nuklearnog programa, uključujući jačanje stručnih, kadrovskih i organizacionih kapaciteta.
AFD je za ove aktivnosti obezbedila grant od 500.000 evra. Sredstva su namenjena jačanju kapaciteta za pripremu i upravljanje početnim fazama nuklearnog programa, a jedan od najvažnijih zadataka biće izrada strategije razvoja ljudskih resursa.
Francuski EDF već je učestvovao u izradi preliminarne tehničke studije, predstavljene u martu 2026. godine. Ona je definisala početni okvir za razvoj srpskog nuklearnog programa u skladu sa metodologijom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Prema planovima koje je predstavilo Ministarstvo rudarstva i energetike, Srbija bi do 2032. godine trebalo da bude institucionalno i stručno spremna za izbor tehnologije, dok bi izgradnja mogla da počne do 2035. godine. Priključenje prve elektrane na elektroenergetsku mrežu razmatra se za period posle 2040. godine.
Posebno važan korak predstavlja inicijativa Instituta „Vinča“ i Fakulteta tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu za pokretanje master programa namenjenog budućim nuklearnim inženjerima.
Istovremeno, u oktobru 2026. godine započet je međunarodni projekat „Visegrad Support to Serbia’s Workforce Development for a National Nuclear Program“, koji će trajati do marta 2028. godine.
Projekat koordinira Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Novom Sadu, u saradnji sa istraživačkim i obrazovnim institucijama iz Mađarske, Češke i Slovačke.
Program predviđa specijalizovanu obuku, stručne radionice, studijske posete i razvoj dva univerzitetska nastavna modula. Šest odabranih studenata i mladih stručnjaka dobiće mogućnost da posete partnerske ustanove i upoznaju se sa njihovom istraživačkom infrastrukturom.
Ovaj projekat predstavlja konkretan primer regionalne saradnje u obrazovanju stručnjaka za nuklearnu industriju.
Koje zemlje imaju najrazvijenije sisteme obrazovanja nuklearnih stručnjaka?
Među državama koje imaju dugogodišnje iskustvo u nuklearnom obrazovanju nalaze se Francuska, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Kina, Južna Koreja, Japan, Kanada, Velika Britanija, kao i više evropskih zemalja sa aktivnim nuklearnim elektranama.
Iako se njihovi obrazovni modeli razlikuju, zajedničko im je povezivanje univerziteta, istraživačkih instituta, industrijskih kompanija i organizacija odgovornih za nuklearnu bezbednost.
Francuska: obrazovanje povezano sa jednom od najvećih nuklearnih industrija u Evropi
Francuska ima razvijen sistem obrazovanja nuklearnih inženjera koji povezuje univerzitete, istraživačke institucije i kompanije iz energetskog sektora.
Jednu od najvažnijih uloga ima Nacionalni institut za nuklearne nauke i tehnologije (INSTN), koji deluje u okviru francuskog Komesarijata za atomsku i alternativne energije (CEA).
INSTN organizuje specijalizovane programe za inženjere, tehničare i druge stručnjake u oblastima nuklearne energetike, zaštite od zračenja, bezbednosti postrojenja i upravljanja nuklearnim tehnologijama.
Obrazovni sistem dodatno podržavaju kompanije EDF, Framatome i Orano, koje učestvuju u stručnom usavršavanju i praktičnoj pripremi kadrova.
Francuska poseduje posebno iskustvo u povezivanju akademskog obrazovanja sa radom na aktivnim nuklearnim elektranama, što predstavlja važnu prednost za države koje tek razvijaju nuklearne programe.
Za Srbiju je francuski model posebno relevantan jer saradnja sa EDF-om već obuhvata razvoj domaćih stručnih kapaciteta.
Rusija: razvijena mreža nuklearnih univerziteta i međunarodnih programa obuke
Rusija raspolaže jednim od najrazvijenijih sistema obrazovanja i praktične obuke stručnjaka za nuklearnu industriju, zasnovanim na saradnji specijalizovanih univerziteta, istraživačkih centara i kompanija državne korporacije Rosatom.
Centralno mesto zauzima Nacionalni istraživački nuklearni univerzitet MIFI (MEPhI), koji obrazuje stručnjake u oblastima nuklearnog inženjerstva, fizike reaktora, nuklearne bezbednosti, upravljanja gorivnim ciklusom i primene nuklearnih tehnologija.
Važan deo sistema predstavljaju Obninski institut za nuklearnu energetiku, Tomsk politehnički univerzitet i druge obrazovne ustanove povezane sa industrijom.
Pored univerzitetskih programa, Rusija poseduje razvijenu infrastrukturu za profesionalnu obuku zaposlenih u nuklearnim elektranama. Tehnička akademija Rosatoma i centri za obuku koriste specijalizovane simulatore, laboratorije i praktične programe za pripremu operatera, inženjera i stručnjaka za održavanje.
Ruski obrazovni sistem ima i značajno međunarodno iskustvo. Strani studenti i inženjeri školuju se u okviru programa povezanih sa nuklearnim projektima u različitim državama.
Posebno su značajni programi u kojima se obrazovanje stručnjaka povezuje sa konkretnom tehnologijom reaktora, njegovom izgradnjom i kasnijom eksploatacijom.
Saradnja u obrazovanju nuklearnih stručnjaka već je bila predmet razgovora između Rusije i Srbije.
Prema informacijama koje je World Nuclear News objavio 23. februara 2026. godine, tokom sastanka predsednika Srbije Aleksandra Vučića i generalnog direktora Rosatoma Alekseja Lihačova razgovarano je, između ostalog, o mogućnosti školovanja srpskih studenata za nuklearne specijalnosti na ruskim univerzitetima.
To pokazuje da potencijalna saradnja nije ograničena samo na izgradnju elektrana, već obuhvata i obrazovanje budućih kadrova.
Ipak, eventualni programi morali bi da budu usklađeni sa potrebama Srbije, međunarodnim standardima nuklearne bezbednosti i uslovima praktične saradnje. Geopolitičke okolnosti i sankciona ograničenja takođe mogu uticati na mogućnosti realizacije pojedinih oblika saradnje.
Sjedinjene Američke Države: univerziteti, nacionalne laboratorije i istraživački reaktori
SAD imaju široku mrežu univerzitetskih programa iz nuklearnog inženjerstva, među kojima su posebno poznati Massachusetts Institute of Technology (MIT), University of Michigan, Texas A&M University, North Carolina State University i Pennsylvania State University.
Obrazovanje se zasniva na povezivanju univerziteta sa nacionalnim laboratorijama, istraživačkim reaktorima i industrijom.
Američko Ministarstvo energetike finansira razvoj nuklearnog obrazovanja, uključujući modernizaciju istraživačke infrastrukture, pripremu stručnjaka za nove reaktorske tehnologije i programe nuklearne bezbednosti.
U okviru programa razvoja kadrova dodeljeno je više od 49 miliona dolara za univerzitetske projekte usmerene na unapređenje obrazovanja i obuke u oblasti nuklearne bezbednosti.
Za Srbiju bi američko iskustvo moglo biti značajno posebno u razvoju istraživačkih programa, obuci stručnjaka za nuklearnu bezbednost i primeni savremenih digitalnih tehnologija u obrazovanju.
Kina: univerzitetski sistem povezan sa ubrzanim razvojem nuklearne energetike
Kina je tokom poslednjih decenija razvila široku mrežu obrazovnih i istraživačkih institucija koje pripremaju stručnjake za rastuću nuklearnu industriju.
Među važnim univerzitetskim centrima nalaze se Tsinghua University, Xi'an Jiaotong University i Harbin Engineering University.
Na univerzitetima se obrazuju stručnjaci za nuklearno inženjerstvo, reaktorsku fiziku, termohidrauliku, nuklearnu bezbednost, gorivni ciklus i upravljanje radioaktivnim otpadom.
Kineski model podrazumeva saradnju obrazovnih institucija sa velikim državnim kompanijama, uključujući China National Nuclear Corporation (CNNC) i China General Nuclear Power Group (CGN).
Praktična obuka povezana je sa razvojem novih reaktorskih tehnologija, izgradnjom elektrana i radom postojećih nuklearnih postrojenja.
Kina takođe razvija međunarodne obrazovne aktivnosti. Tokom 2026. godine, u saradnji sa IAEA, organizovani su programi namenjeni usavršavanju rukovodilaca u nuklearnoj industriji.
Za Srbiju bi kinesko iskustvo moglo biti relevantno u oblastima industrijske obuke, upravljanja velikim projektima i povezivanja univerziteta sa proizvodnim kompanijama.
Južna Koreja: obrazovanje usmereno na izgradnju i eksploataciju nuklearnih elektrana
Južna Koreja razvila je obrazovni model u kojem univerziteti, istraživački centri i nuklearna industrija tesno sarađuju.
Jednu od najznačajnijih institucija predstavlja KEPCO International Nuclear Graduate School (KINGS), specijalizovana za obrazovanje inženjera i rukovodilaca u nuklearnoj energetici.
KINGS obrazuje i strane stručnjake, a nastavni programi obuhvataju projektovanje, izgradnju, upravljanje, održavanje i bezbednost nuklearnih postrojenja.
Korejski sistem oslanja se i na Korea Advanced Institute of Science and Technology (KAIST), kao i na istraživačke i obrazovne kapacitete Korea Atomic Energy Research Institute (KAERI).
Važna karakteristika južnokorejskog pristupa jeste povezivanje obrazovanja sa međunarodnim projektima izgradnje elektrana.
Značajan primer predstavlja saradnja Južne Koreje i Češke u oblasti nuklearnog obrazovanja. KINGS i Češki tehnički univerzitet u Pragu pokrenuli su zajednički centar za saradnju, koji studentima omogućava razmenu znanja i pristup specijalizovanim programima.
Centralna Evropa i Ukrajina: iskustvo koje bi Srbija mogla da koristi
Pored najvećih svetskih nuklearnih sila, važan obrazovni potencijal postoji u državama Centralne i Istočne Evrope, koje imaju iskustvo u eksploataciji nuklearnih elektrana i pripremi inženjerskog osoblja.
Češka, Slovačka i Mađarska već učestvuju u razvoju stručnih kapaciteta Srbije.
Češka ima razvijeno nuklearno obrazovanje na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu, uključujući praktičnu nastavu na istraživačkim reaktorima.
Slovački tehnološki univerzitet u Bratislavi i povezane stručne institucije pripremaju kadrove za energetiku, istraživanja i tehničku podršku nuklearnoj industriji.
Mađarska raspolaže iskustvom u radu nuklearne elektrane Paks, dok istraživački centar HUN-REN učestvuje u obrazovnim i naučnim programima.
Geografska blizina ovih država Srbiji omogućava relativno jednostavnu organizaciju stručnih poseta, zajedničkih kurseva i univerzitetske saradnje.
Ukrajina takođe poseduje razvijen sistem obrazovanja i obuke nuklearnih stručnjaka, koji se oslanja na dugogodišnje iskustvo eksploatacije nuklearnih elektrana.
Specijalizovani obrazovni programi postoje na Kijevskom politehničkom institutu „Igor Sikorski“, Nacionalnom univerzitetu „Odeska politehnika“, Vinjičkom nacionalnom tehničkom univerzitetu i drugim visokoškolskim ustanovama.
Važnu ulogu ima ukrajinska državna kompanija Energoatom, koja sarađuje sa univerzitetima i organizuje praktičnu obuku budućih inženjera.
Kompanija koristi model trostranih ugovora između univerziteta, studenata i nuklearnih elektrana, kojim se obrazovanje povezuje sa praktičnim radom i budućim zapošljavanjem.
Prema podacima Energoatoma objavljenim 8. maja 2025. godine, tokom prethodne godine na ukrajinskim nuklearnim elektranama zaposleno je 234 mladih stručnjaka koji su završili odgovarajuće univerzitetske programe.
Ukrajinski sistem posebno je razvijen u oblastima pripreme operativnog osoblja, održavanja nuklearnih postrojenja, nuklearne bezbednosti i rada sa reaktorima tipa VVER.
Za Srbiju bi ovaj model mogao predstavljati dodatni izvor iskustava u povezivanju akademskog obrazovanja sa praktičnom obukom na elektranama. Međutim, poseban bilateralni program školovanja srpskih nuklearnih stručnjaka u Ukrajini za sada nije zvanično potvrđen.
Kanada, Japan i Velika Britanija takođe imaju značajne obrazovne kapacitete
Kanada ima dugogodišnje iskustvo u obrazovanju nuklearnih stručnjaka, posebno za reaktore tehnologije CANDU.
Važnu ulogu ima University Network of Excellence in Nuclear Engineering (UNENE), mreža koja povezuje univerzitete i nuklearnu industriju radi obrazovanja novih generacija stručnjaka, istraživanja i prenosa tehnološkog znanja.
Japan raspolaže razvijenim univerzitetskim i istraživačkim sistemom, uključujući programe Japanske agencije za atomsku energiju (JAEA). U saradnji sa IAEA organizuju se međunarodne škole i kursevi namenjeni mladim stručnjacima, uključujući praktičnu obuku na istraživačkim reaktorima.
Velika Britanija ima obrazovne i istraživačke centre povezane sa univerzitetima u Mančesteru, Birmingemu, Lankasteru i drugim gradovima, kao i specijalizovane programe pripreme kadrova za nuklearnu energetiku, bezbednost i upravljanje nuklearnim otpadom.
Iskustva ovih zemalja pokazuju da nuklearno obrazovanje obuhvata znatno širi spektar kompetencija od samog projektovanja i eksploatacije reaktora.
Koliko stručnjaka će biti potrebno Srbiji?
Tačan broj zaposlenih koji će Srbiji biti potreban zavisiće od izbora tehnologije, snage elektrane, broja reaktora i organizacije budućeg nuklearnog programa.
Državi će biti potrebni nuklearni inženjeri, elektroinženjeri, mašinski inženjeri, stručnjaci za automatiku, radijacionu zaštitu, upravljanje nuklearnim gorivom, kontrolu kvaliteta i održavanje složenih energetskih sistema.
Međutim, obrazovanje mora da obuhvati i zaposlene u državnim institucijama. Srbija će morati da razvije stručne kapacitete za nezavisni nadzor nuklearne bezbednosti, izdavanje dozvola, kontrolu rada elektrana i upravljanje vanrednim situacijama.
Prema metodologiji IAEA, razvoj nacionalnog nuklearnog programa podrazumeva izgradnju tri ključne institucionalne funkcije: organizacije koja koordinira nuklearni program, budućeg vlasnika i operatera elektrane, kao i nezavisnog regulatornog tela.
Svaka od tih institucija mora imati sopstvene kvalifikovane stručnjake.
Zbog toga školovanje nekoliko desetina nuklearnih inženjera, iako predstavlja važan početak, ne bi bilo dovoljno za razvoj kompletne nacionalne nuklearne industrije.
Pored univerzitetskih programa, biće potrebni specijalizovani kursevi, praktična obuka na aktivnim elektranama, rad na simulatorima, međunarodne stručne razmene i kontinuirano usavršavanje zaposlenih.
Kako Srbija može da organizuje međunarodnu saradnju u obrazovanju?
Na osnovu iskustava drugih država, za Srbiju bi najracionalniji pristup mogao biti razvoj sopstvenog obrazovnog sistema uz korišćenje više međunarodnih partnerstava.
Francuska već učestvuje u pripremi nuklearnog programa i razvoju stručnih kapaciteta. Rusija raspolaže razvijenom mrežom specijalizovanih univerziteta i iskustvom školovanja stranih stručnjaka, dok je mogućnost obrazovanja srpskih studenata već razmatrana tokom bilateralnih kontakata.
SAD, Južna Koreja i Kina mogu ponuditi različite modele univerzitetskog obrazovanja, istraživanja i industrijske obuke.
Češka, Slovačka i Mađarska već razvijaju konkretne obrazovne aktivnosti sa srpskim institucijama, dok bi iskustva Ukrajine, Kanade, Japana i Velike Britanije mogla biti korisna u pojedinim oblastima stručnog obrazovanja i profesionalnog usavršavanja.
Važnu ulogu imaće i Međunarodna agencija za atomsku energiju, koja pruža podršku državama koje razvijaju nuklearne programe, uključujući procenu potreba za kadrovima, obrazovanje stručnjaka i primenu međunarodnih standarda.
Ipak, obrazovna saradnja ne bi trebalo automatski da bude vezana za izbor budućeg dobavljača reaktora.
Srbija može razvijati univerzitetske i istraživačke programe sa više zemalja, dok će specijalizovana obuka operatera i tehničkog osoblja kasnije morati da bude usklađena sa konkretnom tehnologijom izabrane elektrane.
Time bi se omogućilo stvaranje nacionalne stručne baze, uz smanjenje zavisnosti od jednog međunarodnog partnera u oblastima gde takva zavisnost nije tehnički neophodna.
Zaključak: obrazovanje mora da prethodi izgradnji nuklearne elektrane
Iskustva zemalja sa razvijenom nuklearnom industrijom pokazuju da se stabilan obrazovni sistem ne može izgraditi za nekoliko godina.
Školovanje inženjera predstavlja samo početnu fazu. Za rad na odgovornim pozicijama u nuklearnim elektranama potrebni su dodatna specijalizacija, praktično iskustvo, odgovarajuće provere znanja i kontinuirana profesionalna obuka.
Upravo zato razvoj ljudskih resursa mora postati jedna od prvih faza srpskog nuklearnog programa.
Srbija ne počinje od nule. Ima istraživačku tradiciju, tehničke fakultete i određene institucije sa iskustvom u nuklearnim naukama. Istovremeno, međunarodno tržište nuklearnog obrazovanja nudi širok izbor potencijalnih partnera.
Francuska, Rusija, SAD, Kina, Južna Koreja, države Centralne Evrope, Ukrajina i druge zemlje raspolažu različitim obrazovnim i istraživačkim kompetencijama koje Srbija može da prouči i, gde postoje odgovarajući uslovi, koristi u razvoju sopstvenih kadrova.
Presudno pitanje zato nije samo ko će jednog dana izgraditi prvu nuklearnu elektranu u Srbiji, već ko će obrazovati ljude koji će njome bezbedno upravljati tokom narednih nekoliko decenija.
Ako Srbija želi da prvu nuklearnu elektranu uključi u elektroenergetski sistem tokom četrdesetih godina ovog veka, ulaganja u obrazovanje, nauku i međunarodnu stručnu saradnju moraju da počnu već danas.
Srbija, nuklearna energija, obrazovanje, inženjerstvo, investicije



