Rast troškova rada u Srbiji menja sliku za strane investitore

Srbija postepeno gubi status isključivo "jeftinog" proizvodnog centra, a rastuće plate i troškovi rada počinju da utiču na profitabilnost stranih investitora. To je zaključak stručnjaka, a zvanična statistika i međunarodni pregledi potvrđuju da troškovi rada u zemlji konstantno rastu brže nego ranije.
Prema podacima Statističkog zavoda Srbije, prosečna neto zarada u decembru 2025. godine iznosila je 124.089 dinara, dok je indeks troškova rada u 2025. godini bio na istorijski visokom nivou. Istovremeno, Svetska banka je navela da je u prvoj polovini 2025. godine rast jediničnih troškova rada u Srbiji iznosio 4,2%, što znači da su troškovi rada nastavili da rastu uz slab rast produktivnosti.
Upravo to menja stari model privlačenja stranog kapitala. Dok je Srbija ranije imala prednost u odnosu na neke od svojih konkurenata uglavnom zbog relativno jeftine radne snage, investitori sada sve više paze ne samo na troškove rada, već i na dostupnost kvalifikovane radne snage, kvalitet infrastrukture, brzinu administrativnih procedura i pouzdanost snabdevanja energijom.
Međunarodni analitičari takođe ukazuju na ovo: MMF je utvrdio da se priliv direktnih stranih investicija u Srbiju u poslednjih nekoliko godina usporio — delimično zbog slabijeg interesovanja za projekte u prerađivačkoj industriji — i da se struktura investicija počela menjati.
Ipak, Srbija još uvek nije izgubila svoju investicionu privlačnost.
Razvojna agencija Srbije nastavlja da ističe troškovnu konkurentnost zemlje u poređenju sa većinom evropskih zemalja i navodi da je od 2007. godine Srbija privukla preko 52 milijarde evra stranih direktnih investicija. Međutim, za nove investitore računica o povratu investicije postaje sve složenija: jednostavan model 'dođi ovde zbog jeftine radne snage' više nije dovoljan.
Shodno tome, menja se i profil investicionih projekata. Investicije u sektorima gde su važni ne samo niski troškovi, već i inženjerska infrastruktura, logistika i blizina tržišta EU, deluju održivije — na primer u automobilskim komponentama, elektrotehnici, pojedinim segmentima mašinstva, IT sektoru i servisnim centrima. Međutim, za radno intenzivnu proizvodnju sa niskom maržom, Srbija postaje manje atraktivan izbor nego što je bila pre nekoliko godina. Ovo se već ogleda u trendovima direktnih stranih investicija: prema Nacionalnoj banci Srbije, ukupan priliv direktnih stranih investicija u 2025. godini pao je u odnosu na prethodnu godinu.
Zemlja ostaje važna destinacija za strane investicije na Balkanu, ali će sve više morati da se takmiči — ne samo po troškovima rada, već i po kvalitetu poslovnog okruženja, infrastrukturi i sposobnosti da investitorima ponudi veću produktivnost po jedinici troška.


