Promena vlasti u Mađarskoj unosi neizvesnost u prodaju NIS-a

Pobeda mađarske opozicije na parlamentarnim izborima i predstojeća promena vlasti u Budimpešti povećale su neizvesnost u vezi sa sporazumom o istupanju ruskih akcionara iz NIS-a (Naftna industrija Srbije) – kompanija koja upravlja jedinom naftnom rafinerijom u Srbiji, u Pančevu, i prema procenama pokriva oko 80% potreba zemlje za gorivom.
Ovo se odnosi na pregovore o preuzimanju 56,15% udela u NIS-u od strane mađarske kompanije MOL, koji je trenutno u vlasništvu gazpromovih entiteta
(44,9% u vlasništvu Gazprom nefta i 11,3% u vlasništvu Gazproma). U januaru je MOL objavio potpisivanje obavezujućeg Memoranduma o razumevanju za ovaj posao, i da razmatra učešće ADNOC-a (UAE) kao manjinskog partnera.
Ključni faktor su rokovi koje je postavio američki OFAC. U martu je MOL saopštio da je dobio produženje licence za pregovore od OFAC-a do 22. maja 2026. godine. Istovremeno, NIS traži produženja određenih dozvola koje mu omogućavaju da nastavi poslovanje i uvozi sirovine tokom pregovora.
Pitanje cene ostaje osetljivo: uslovi posla nisu zvanično objavljeni. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je pominjao iznos do 1 milijarde evra za udeo od 56,15%, dok su neki mediji i analitičke kuće navodili više procene.
Zašto su mađarski izbori postali faktor rizika
Sama poslovna transakcija zahteva regulatorna odobrenja, uključujući odobrenja od OFAC-a i Srbije. Međutim, promena vlade u Mađarskoj utiče na političku pozadinu i tempo donošenja odluka.
Novi lider Péter Magyar javno je najavio nameru da vladu formira u kratkom roku — uz 5. maj kao mogući datum formiranja vlade — dakle nekoliko nedelja pre roka od 22. maja. U ovom scenariju, dodatne provere na državnom nivou, sporovi oko transparentnosti uslova ili prosta reorganizacija međuvladine koordinacije mogli bi izazvati zastoje.
Najverovatniji osnovni scenario je da će strane pokušati da ispune rok ili zatraže dodatno produženje licence od OFAC-a ako su blizu zaključenja posla. Tržišni učesnici su već imali prilike da se uvere u ovakvu praksu produženja u ovom slučaju.
Negativni scenario je produženi pregovarački proces bez jasnog rešenja. U tom slučaju rizici za NIS prestaju da budu pravna apstrakcija i pretvaraju se u pitanje sigurnosti snabdevanja: američki sankcioni režim posebno je usmeren ka istiskivanju ruskih većinskih vlasnika, a svaki prekid licenci komplikuje logistiku i finansiranje nabavke sirovina i redovnog poslovanja.
Za Beograd, ovo pretvara pitanje u pitanje energetske bezbednosti. Srpske vlasti su ranije naznačile interes za povećanje državnog udela u NIS-u, i ukoliko se scenario pogorša, možda će biti neophodne odlučnije mere u pogledu vlasničke strukture — kako bi se kompanija izvukla iz sankcionog pritiska i sprečio šok na tržištu goriva.


